ZAŠTO SU NOVI AUTOMOBILI NEPOUZDANI? ŠTA TO STARE AUTOMOBILE ČINI BESMRTNIM?

“Ne prave ih kao što su nekada” siguran sam da ste ovo čuli ovo kada se pokrene priča o automobilima ili nečemu drugom, možda čak i sami tako mislite. Da li je to stvarno istina? Da li su stari automobili bolji i pouzdaniji od onih novije generacije? Da li proizvođači automobila prave automobile na način da odmah nakon isteka garancije počnu veliki kvarovi? O svemu ovome i o mnogo čemu saznajte u tekstu koji sam pripremio za vas.

ŠTA RADE PROIZVOĐAČI AUTOMOBILA?

Proizvode automobile očigledno, ali zašto oni proizvode automobile? Da bi ih mogli prodati po profitnoj cijeni kao i u svakom proizvođačkom biznisu (računari, cipele, telefoni…) oni prave stvari da bi ih mogli prodati za profit. Profit je sve u biznisu, ako ne prave profit oni nestaju sa tržišta. U isto vrijeme proizvođači automobila moraju da poštuju pravila i propise koje nalaže vlada. A da bi se njihovi automobili prodavali dobro moraju da opravdaju očekivanja i potrebe kupaca. Da bi ispunili ono što vlada zahtjeva automobile moraju učiniti sigurnijim i ekološki prihvatljivijim što povećava broj dijelova i samu cijenu automobila.

A da bi ispunili ono što kupci žele proizvođači opet moraju da dodaju još dijelova, jer kupci uvijek žele brži, atraktivniji, udobniji, efikasniji i sveukupno bolji automobil. I dok sve ovo ispune proizvođači moraju da smanje troškove, jer cijena automobila mora ostati približno ista da bi bili konkurentni na tržištu. U isto vrijeme moraju da dodaju nove komponente i funkcionalnosti, dok cijene ostaju što je moguće niže. To objašnjava masovnu upotrebu plastičnih dijelova naročito oko motora poput plastične usisne grane, plastičnog kućišta termostata, plastiče vodene pumpe i još mnogo toga napravljenog od jeftinog materijala po imenu plastika. I ja mislim da je sada poprilično jasno čemu tolika plastika u automobilima, ne zato što oni tako žele nego jednostavno moraju negdje srezati troškove. Dodavajući nove funkcionalnosti kroz godine automobili su postali sve više i više kompleksni, što opet značajno povećava šanse za potencijalne kvarove.

IZ KOG DOBA POTIČU NAJPOUZDANIJI AUTOMOBILI I ZAŠTO?

Automobili iz 60-ih i 70-ih godina iako veoma prosti u globalu se nisu proslavili po nekoj prevelikoj pouzdanosti. To govori i podatak da prosječan automobil iz tog doba koji pređe 150 hiljada kilometara se smatrao “robom za baciti”. U 80-im i tokom 90-ih godina tehnologija i kontrola kvaliteta je postala toliko dobra da je omogućila da se naprave sada već uveliko kultni automobili koji jednostavno “odbijaju da stanu”. Evo nakon 30-40 godina od kako su ti automobili proizvedeni većina ih se još uvijek vozi kako od entuzijasta koji u njima uživaju, kako od ljudi koji su vjerni svojim limenim ljubimcima.

Ali vjerovali ili ne ključni faktor pouzdanosti starih auta je jedna stvar koja je danas jako dostupna, ali u to doba nije bila ni približno moćna, tačna i korisna kao danas. A to je kompjuterska simulacija, ali zašto je ona toliko bitna? Bitna je zato što je danas toliko snažna i toliko lako dostupna, tako da je omogućila inžinjerima da kreiraju dijelove koji traju tačno određeni period. Mogu da simuliraju broj radnih ciklusa, broj ciklusa grijanja i hlađenja i apsolutno sve što zamislite. To im omogućava da sa velikom preciznošću vide kada će neka komponenta automobila početi ozbiljnije da se haba i kada će ta komponenta skroz prestati sa radom. I to znači da oni mogu da naprave dijelove i komponente za automobile koji neće trajati mnogo duže od prosječne kilometraže koja je pokrivena garantnim rokom tog automobila.

U 80-im i 90-im to i nije bilo moguće, kompjuterska simulacija je postojala ali nije bila ni blizu snažna, precizna i dostupna kao što je danas. Bila je i suviše kompleksna i oduzimala je previše vremena, što znači da nije bila isplativa. Što ih je natjeralo da “igraju u sigurnoj zoni” – nisu željeli da rizikuju ime i brend praveći automobile koji ne traju dovoljno dugo tako da je bolje da sve naprave čvršće i kvalitetnije nego što je to moralo biti da bi trajalo dovoljno dugo. Ali, da li to znači da su proizvođači automobila jako zli, imaju jako razvijenu tehnologiju sa kojom samo prave automobile koji potraju do isteka garancije?

PLANIRANA (VJEŠTAČKA) DOTRAJALOST AUTOMOBILA?

Za to se najviše krive sami proizvođači automobila, ali da li su oni zapravo krivi za to? Odgovor će vas sigurno šokirati, ali sami smo krivi za to (to jest i nismo mi jer je prodaja novih automobila kod nas mariginalna i zanemarljiva, ali sigurno da imamo uticaja). Vlade nalažu eko standarde i standarde bezbjednosti, ali kupci sami određuju šta će se dobro prodavati. Niko vas ne može natjerati da kupite automobil, ali i kada ga kupite niko vas ne tjera da ga prodate. To znači da kupci ne samo da određuju šta će se prodavati dobro, već i koliko dugo će se oni zadržati na tome. A kao što vidite živimo u vremenu u kojem se jedino gleda materijalna svojina pojedinca, i to nam daje odgovor zašto većina ljudi mijenja automobil veoma često. Za mnoge automobil čak nužno i nije potreba, već način da impresionira ljude oko sebe, a proizvođači automobila to vrlo dobro znaju. Tako da ni sami garantni rokovi nisu zasnovani po nekom proizvoljnom pravilu, već po prosječnom broju godina koliko prosječna osoba zadrži automobil u svom vlasništnu. Tako da je planirana dotrajalost koju proizvođači automobila rade vrši savršen posao. Prisjetimo se, proizvođači automobila su vođeni profitom (što je razumno za svaki biznis), oni su jedino primorani da vam poprave automobil dok je isti pod garancijom, a jedini izvor prihoda im je prva prodaja automobila a znaju da će te za 2-3 godine svakako kupiti novi model. Tako da realno nemaju potrebne i razloga da prave neuništive mašine kao nekad.