Koji je prvobitni razlog postojanja automobilskih truba?

Malo je vjerovatno da ste znali da prvobitni razlog postojanja automobilskih truba nema veze sa upozorenjem drugih vozača u saobraćaju ili zbog pozdravljanja ljepšeg pola.

Većina vozača je zahvalna na postojanju trube u automobilima, jer kako bi drugačije izrazili negodovanje tokom saobraćaja. Neki ljudi jednostavno ne znaju voziti i to im treba staviti jasno i glasno do znanja. Međutim, sistem upozoravanja u automobilima je star preko stoljeća i nije prvobitno zamišljen kao što se danas koristi. Odmah nakon što su se prvi automobili uključili u saobraćaj, stanovništvo je uvidjelo da bi bilo zgodno da postoji nekakav sistem koji će upozoravati učesnike u saobraćaju na nadolazeće vozilo. Vlada Britanije je ubrzo našla rješenje. Godine 1865 u Ujedinjenom Kraljevstvu izglasan je zakon u kojem sva motorna vozila “moraju biti praćena pješakom koji nosi zastavu tokom dana, odnosno svjetiljku po noći. Nova regulacija saobraćaja se zvala “Zakon lokomotive” i “Zakon crvene zastave”.

Ali u ovom rješenju je postojao očit problem. Zašto bi se upšte vozili automobilom ako neko ispred nas treba ići pješke? Možda je to u ono vrijeme i imalo nekog smisla, jer je prva kazna za prebrzu vožnju uručivana tako što bi vozača policajac presreo- biciklom! No, danas ne bi mogli ni zamisliti da idemo na posao automobilom, a da neko ispred nas šeta i maše crvenom zastavicom.

Ipak, ubrzo su zakonodavci počeli tražiti novo rješenje. U Massachusettsu zakonodavac je predložio da svi automobili budu opremljeni zvonom koje bi zvonilo svaki put kada točak napravi jedan okret. Još nevjerovatnija ideja je bila da vozač ispaljuje vatromet ispred sebe da upozori ostale na svoje kretanje.

Kako je vrijeme odmicalo automobili su dobili razne opcije za signalizaciju koje su vozači koristili da upozore ostale, ali i da ih pitaju ko im je dao vozačku dozvolu. Tako su automobili dobili zvona, zviždaljke, ručne trube što je zapravo bilo tiše i manje zastrašujuće od današnjih sirena.

Pošto su vremenom automobili postali brži, proizvođači su se usaglasili da se koriste električne trube sa jednim tonom koji je bio najčešće Es ili C. Šezdesetih godina se shvatilo da se zvuk sirene sa dva tona bolje probija kroz saobraćajnu buku, tako da su se tonovi povisili na Fis i Ais.

Danas su trube jako glasne i dosta se koriste. Premda su svoj put počele isključivo kao sigurnosna inovacija, danas se koriste za pozdravljanje, ljutnju, svatovske povorke, izraze sreće…